Što je osteopatija?
Osteopatija je znanost, vještina, umjetnost i filozofija. Osteopatija je poseban i cjelovit sustav očuvanja zdravlja. To je manualna medicina koja traži blokade u tijelu i razloge za tu blokadu. Postupci koji dijagnosticiraju i liječe , potiču zdravo funkcioniranje čovjeka u cjelini, ispravljajući mehaničku neravnotežu unutar i između tjelesnih struktura. Osteopatija djeluje na uzroke boli i disbalansa, koji remete fiziološke funkcije organizma. Osteopatija je funkcionalna medicina, preventivna i komplementarna je klasičnoj medicini . Osteopatija nije konkurentna klasičnoj medicini, budući da tretira funkcionalne poremećaje, a ne tretira patologiju.
Osteopatija se temelji na preciznim palpacijskim zahvatima i jasno definiranim načelima i principima. Palpacija ( slušanje tkiva) je dijagnostička tehnika koju osteopat primjenjuje da osjeti stanje tkiva ili organa kojeg pregledava. Tako se otkrivaju tenzije i blokade u tkivu koje mogu uzrokovati bol, smanjenu pokretljivost, oslabljenu cirkulaciju i druge disfunkcije. Osteopatskim pristupom i primjenom specifičnih osteopatskih tehnika, oslobađaju se tenzije u tkivima, organima i koštanoj strukturi, poboljšava cirkulacija krvi i limfe, oslobađaju živci, čime se djeluje na smanjenje boli, poboljšanje pokretljivosti i bolju funkciju. Ponovno se uspostavlja ravnoteža u organizmu i tijelo se potiće na samoizlječenje.
Osteopatija je nastala sredinom 19. stoljeća u SAD-u. Njen osnivač je dr. Andrew Taylor Still koji je vjerovao da treba liječiti cijelu osobu a ne samo lokalni problem, ističući pritom važnost otkrivanja i liječenja mehaničke neravnoteže koja se krije iza bolesti. Poklanja pozornost svemu onome što je u svojstvu i funkciji zdravlja, umjesto da se usredotoči na bolest kako je bilo uobičajeno. 1872. dr. Still je utemeljio principe svog medicinskog pristupa i dao mu naziv Osteopatija. Samo ime osteopatija dolazi od dvije grčke riječi: osteon – kost, i pathos – bolest, patnja – što bi značilo bol uzrokovana kostima ili strukturom. Danas se osteopatija razvila i ne tretira se samo muskuloskeletni dio (kosti, zglobovi, sveze, mišići i fascije), nego i organi i živčani sustav. Tako razlikujemo muskuloskeletnu, visceralnu i kranijalnu osteopatiju. Osteopati moraju ovladati tehnikama iz sve tri navedene grane.